Tags

, , , , , , , , ,

tarot 1Iako se danas pretežno koristi za divinaciju, prognoziranje budućnosti, dublji uvid u sadašnju situaciju (kako vanjsku tako i unutrašnju), tarot je stvoren kao kartaška igra. Suprotno još uvijek popularnom mišljenju nekih praktikanata i entuzijasta, nema dokaza da je tarot nastao u Egiptu, da su ga u Europu donijeli Cigani, niti da je kreiran u svrhu čuvanja skrivenih, ezoteričnih znanja. Ono što nam povijesna istraživanja za sada pokazuju jest da je tarot nastao „od“ običnih igraćih karata, kojima su malo kasnije pridružene velike arkane, a ne obratno. Tj. uz više-manje standardan špil u četiri boje s numeričkim kartama od 1 do 10 te sa 3 ili 4 dvorske figure, za igru tarota osmišljene su i posebne slikovne karte koje su imale ulogu aduta. (Otuda za velike arkane imamo oznaku „Atu“ od francuskog atout, adut.)

Najraniji zapis o tarotu potječe iz 1440-ih godina, a nalazimo ga u knjigovodstvenim spisima dvora u Ferrari, dok je freska na zidu jedne milanske kuće nazvana „igrači tarrochoa“ također datirana u ovo vrijeme. Najstariji sačuvani špilovi tarot karata dolaze iz obitelji milanskih vladara Viscontija i Sforza tako da sa sigurnošću možemo reći da je tarot nastao ne kasnije od dvadesetih godina 15. stoljeća. Sudeći po ikonografiji, velike arkane su zamišljene kao alegorični prikaz tema i ideja koje su bile bliske i značajne u periodu Renesanse i kasnog srednjeg vijeka. Odatle su se među arkanama našli car, carica, papa (svjetovna i crkvena vlast), kardinalne vrline (Atu 8, 11, 14), ideje iz kršćanstva (Atu 20 i 21)  te “slijepe sile” koje upravljaju ljudskim životima poput ljubavi (Atu 6), smrti (Atu 13) i (uvijek promjenjive) sreće (Atu 10).

Ideje o divinacijskim sposobnostima tarota i ezoteričnim (skrivenim) značenjima karata pojavile su se od kraja osamnaestog stoljeća u Francuskoj; Court de Gebelin pripisao je tarotu egipatsko porijeklo i nazvao ga knjigom Thotha, Etteilla razotkrio njegova divinacijska značenja, a Levi ga kasnije sistematski povezao s kabalom. Period prosvjetiteljstva, “doba razuma”, bilo je s te strane kontradiktorno. Na jednom kraju stavljen je veliki naglasak na „razumu“, znanosti, sekularizmu, na ideji da čovjek putem razumske spoznaje može proniknuti u tajne prirode, naspram srednjevjekovnog praznovjerja. Francuska revolucija odbacila je stari režim vladavine no i duhovni autoritet Crkve, koju je zamijenio Kult Razuma te je u jednom festivalu Razum slavljen i kao boginja. No, kao reakcija na ove tendencije, i kao rezultat  novostečene slobode od Crkvenih dogmi, pojavila se i snažna iracionalnost (interes za druge religije i oblike duhovnosti, želja za povratkom u „zlatno doba“ ujedinjenog čovječanstva) te je fokus bio na prošlosti, prošlosti s romantičnim prizvucima (i romantizmom kao stilom u umjetnosti). Vaga je uvijek u ravnoteži. 

Tarot 2 Justice tarot Karla VITa druga, iracionalna strana prosvjetiteljskog klatna izrazila se kroz pojavu raznih okultnih i tajnih društava, pokreta poput masonskog, martinističkog, kroz egiptomaniju (i hermesomaniju). Idealizacija svega egipatskog polazila je na hermetičkim interesima budući da je Egipat bio Hermesov mitski dom, a Francuzi su postali posebice fascinirani Egiptom otkada je Napoleon osvojio ovo područje, područje koje se još od Platona smatralo domovinom tajnih znanja. Fascinaciji je doprinijelo i nepoznavanje hijeroglifa stoga su prije njihovog dešifriranja okultisti imali jednu „slobodu“ otkrivanja njihovog značenja, pa zatim i mistifikacije Egipta i svega egipatskog. Otuda i ideja, koja je po svoj prilici bila popularna u Gebelinovim masonskim krugovima, da tarot potječe iz vremena i s prostora antike.  Hermes Trismegistus, „autor“ Corpus Hermeticuma, u prošlosti je bio smatran stvarnom povijesnom osobom, mudracem u rangu s Platonom i Mojsijem, poistovjećivan s Enohom, s egipatskim Thothom, ponekad razdvajan u tri osobe. U svakom slučaju, vjerovalo se da je legitiman autoritet, stvarna osoba iz davne prošlosti, drevan kao i tekstovi koje je napisao.  U vrijeme Renesanse kada je Corpus stigao na pozornicu Europe pojavila se i struja koja je hermetičku filozofiju željela službeno uključiti u crkveni nauk- toliki je bio ugled Hermesa i uvjerenje da tekstovi potječu iz najranije prošlosti čovječanstva tj. iz zlatnog doba, te da  predstavljaju srž stare religije. (Prisca Theologia) Tek je počekom 17. stoljeća jezičnom analizom dokazano da hermetički spisi ne potječu iz drevne antike već dolaze iz ranih stoljeća nove ere. No francuske okultiste 18. stoljeća ovaj dokaz nije omeo u uvjerenjima o starosti hermetičke misli pa ni u uvjerenju o starosti tarota.

Energija koja je prožimala francusku osamnaestog stoljeća, kolijevku ezoteričnog i divinacijskog tarota, simbolički podsjeća na opoziciju Djevice i Riba. S jedne strane jaka intelektualnost usmjerena na realnost, razum, a s druge mistični i simbolički doživljaj svijeta, traganje za jedinstvom i skrivenim značenjima. Djevičanska želja za pročišćenjem kod tarotologa je dovela do težnje da „očiste“ tarot srednjevjekovnih dodataka, iz stava da je „pravi“ egipatski tarot degenerirao zbog neznanja onih koji su ga proizvodili ili pak da je njegova prava priroda namjerno skrivena od neiniciranih (Riblja mistifikacija). Slična se tendencija u ovo vrijeme odvijala u svijetu astrologije, kada su astrolozi pokušavali razotkriti „čistu“ astrologiju, očistiti je od „arapskih inovacija i zabluda“, okrenuvši se Ptolomeju kojeg su smatrali pravim autoritetom u ovoj umjetnosti. No Djevica se u svojoj racionalnosti i perfekcionizmu pretvori u svoju suprotnost, iracionalnost, te dok su okultisti zapravo na tarot lijepili vlastite Riblje projekcije, astrolozi su činili slično, nesvjesni kako su arapi slijedili originalne antičke astrologe, koji su za razliku od Ptolomeja, predstavljali realan korpus helenističke astrologije. Riba ima uvid, intuiciju, osjećaj, kojeg Djevica zatim preuzme i “opravdava” na racionalan način- zamka u koju svi lako upadamo. Koestler je ovu tendenciju Riba usporedio s „mjesečarenjem“, (The Sleepwalkers)  gdje je uočio da napredak znanosti počiva na sretnim slučajnostima, na snovima, ne na racionalnim idejama kontinuirano provjeravanima pravom znanstvenom metodom. Kroz simboliku astrologije, možemo reći kako evolucija znanja ne napreduje „razumski“ i pravocrtno, Djevičanski, već kroz greške u koracima, ganjajući fantazme -kroz kreativni kaos Riba.

tarot 3a keplerr

Npr, Kepler, jedan od otaca moderne astronomije, zaslužan je za 3 astronomska zakona do kojih je došao „slučajno“. Kao neoplatonist, pitagorejac, mistik, astronomske ideje koje su izvedene iz ovih filozofskih postavki pokušavao je dokazati matematički. U tom procesu pokušaja i pogreške, kojeg skromno opisuje, često je „brljao“, na kraju došavši do istine (tj. teorije koja bolje opisuje stvarnost)- iako na temelju pogrešnih premisa ili bar pogrešnih ideja vodilja. Uz ovo, otac astronomije bio je i sposoban astrolog, te je pružao astrološke usluge za velikaše, a zbog loše financijske situacije bio je primoran pisati i almanake. (S obzirom na Keplerov uzvišen priustup astrologiji, ovaj posao bi bio ekvivalentan pisanju tjedne astro prognoze u novinama.) Pod utjecajem tadašnjeg Djevičanskog pokreta “čišćenja astrologije” od arapskih novotarija, a na temelju muzičke harmonije i ideje harmonije sfera, Kepler je izumio i nove astrološke aspekte, minorne aspekte. Na opsesivno bavljenje harmonijom sfera, pravilnim (platoničkim) poliedrima kao “okvirima” planetarnih orbita i dokazivanje ovog putem matematike, poticala ga je energija natalnog Neptuna na AC-u, modernog vladara Riba, koji je uz to u kvadratu s Jupiterom (tradicionalnim vladarem) i Plutonom upravo u Ribama. Court de Gebelin pak, otac ezoteričnog tarota, imao je Sunce i Veneru u Djevici, u opoziiji sa Sjevernim Čvorom u Ribama.*

tarot 3b gebelinn

U toku ove igre energija Riba i Djevice, na planu tarota uslijedile su korespondencije karata sa zodijačkim dekanima i planetima, s egipatskim božanstvima, s kabalističkim slovima, stazama drva života, kasnije i keltskim, arturijanskim legendama, magijskim praksama itd. itd. Npr. takozvani “tradicionalni” način slaganja karata, keltski križ, nema u sebi ništa tradicionalno ni antičko osim ako pod ovim pojmovima smatramo nešto što je tek par godina starije od jednog stoljeća. Tako je Waite, podložan tada popularnoj fantaziji o keltskim korijenima (svega…), povezao i tarot s keltskom tradicijom te izmislio ovu “antičku” metodu otvaranja karata. 

Riblje Djevičanska “logika” okultista bila je sljedeća. Budući da je tarot koji “izgleda” ezoterično knjiga Thotha, a Thoth = Hermes, iz toga proizlazi da prastara hermetička znanja moraju biti skrivena u tarotu. No kako ovaj ima srednjevjekovnu ikonografiju, okultisti su morali nacrtati nove, “prave karte”, koje se umnogome razlikuju od tradicionalnog tarota. I kabala je bila uvijek “tu negdje” uz hermetizam, a zbog sretne “slučajnosti” da hebrejskih slova i staza na drvetu života ima 22 (koliko je i velikih arkana), činjenica kako je Židovima zabranjeno slikovno prikazati ljudski lik bila je kod Levija jednostavno ignorirana kada je tarotu pripisao hebrejsko porijeklo.

No da li ove grube povijesne realnosti, koje tarotu oduzimaju „originalnu mističnost“ i beskrajnu starost, umanjuju i njegovu vrijednost, značenje koje za nas ima danas? Promatrajući njegovu preobrazbu, od kartaške igre, preko fantazija o njemu kao riznici egipatske mudrosti, tarota kao magijskog alata pa sve do istog kao medija za prikaz feminističkih, ekoloških i znanstveno fantastičkih ideja- tarot izgleda kao projekcijsko platno. Platno na koje svaka vremenska epoha, s pripadajućim kulturnim/okultnim strujama ubacuje vlastita (skrivena) značenja i vrijednosti.

Po svoj prilici, francuski okultisti su „izmislili“, a ne „otkrili“ divinacijska značenja karata (u smislu da su ona originalno pripadala tarotu)-pa ipak, tarot zaista dobro služi divinaciji. Njegova primarna svrha bila je igra, pa ipak danas uspješno služi kao mapa psihe, tehnika samorazvoja, sredstvo za upoznavanje sebe i duhovno uzdizanje onih koji ga na taj način koriste.

Što to govori o nama, našem umu, Svemiru, projekciji Uma u kojoj živimo (poput likova u snu, da se nadovežem na Koestlerovu metaforu)? Djevica se kaosa i nejasnoće užasava, stoga i svojim mističnim idejama, intuiciji mora nametnuti neki red, sustav, obraniti je na racionalnim temeljima, pronaći „dokaze“ za njihovu ispravnost. Otuda u vrijeme prosvjetiteljstva i „pročišćenje“ tarota , uspostavljanje „pravih značenja“ karata, opravdano bezbrojnim “dokazima”, fusnotama i povijesnim citatima u djelima francuskih kartomanata, a i astrologa reformatora. Ribe pak, imaju zazir od realnog i radije bježe u fantaziju i inspiraciju, mjesto jedinstva (Prisca theologia) neograničeno konkretnim i stvarnim, sferu gdje napipaju neku istinu i zatim se fanatično drže njene poruke. Kepler je bio na kraju „u krivu“, onako kako je to zamislio, no njegova šira ideja nije. Danas imamo „dokaze“ za harmoniju sfera, u malo drugačijem obliku, a zahvaljujući njegovom trudu imamo i modernu znanost astronomije, “istinitiju” paradigmu od one iz njegovog vremena.

Prava značenja karata ne postoje. Možemo razotkriti značenja koja su kartama velikih arkana pridodali njihovi tvorci, s obzirom na značenje slika koje potječu iz renesansnog simboličnog i kulturnog zeitgeista, možemo prihvatiti i koristiti značenja koja su im pridodali kartomanti, okultisti i mistici tokom nadolazećih stoljeća. No same karte su tek komadi kartona sa slikama, i to slikama koje se razlikuju od špila do špila, od stoljeća do stoljeća. Simbol nije znak, znak svoje značenje ima s obzirom na dogovor i prepoznavanje onoga koji ga ugleda. Simbol svoje značenje dobiva u kontekstu dok mu je pravo značenje istovremeno- neiscrpno. Prvi kontekst je onaj u samom otvaranju karata; nije svejedno da li određena karta prethodi ili slijedi drugoj, kome i za koje pitanje je karta otvorena. Đavo može označavati ropstvo, ovisnost, zabludu i loš utjecaj, ali i snagu, sposobnost kreacije i ostvarenje akcije, pozitivan utjecaj u kontekstu pitanja. Drugi kontekst je onaj osobni simbolički univerzum  pojedinog tumača ili pitača; nekima što po iskustvu, po špilu (slikama) koji koriste, što po osobnom osjećaju, Ljubavnici znače ljubav i brak, drugima dilemu i unutrašnju rascijepljenost. Za neke je Svećenica označitelj trudnoće, za druge Carica i samo ona od velikih arkana označava ovo stanje, itd. itd. Tarot je naše „ogledalo“ i on „zna“ kako mi „izgledamo iznutra“ isto kao što nebo zna nas i našu situaciju kada postavljamo horarno pitanje-stoga će odraziti nas same i nema opasnosti da će nam se pokazati „krivi“ simbol. Opasnost je u drugoj strani, onoj Riblje energije, tamo gdje intuiciju miješamo sa svojim željama i nadanjima, pa previđamo simbol i njegovo „pravo“ značenje u tom trenu.

Značenja tarot kartama (kao i svemu) dajemo sami, i dok neka od njih dijelimo sa svojom okolinom, onima koji su stvarali i/ ili koristili tarot, neka su samo naša. Tako i vrijednost, smisao, svrhu pojedinim kartama kao i cijelom sustavu tarota, dajemo mi. S te strane tarot je „vrijedan“ bez obzira na ili baš zbog svoje šarolike povijesti, u toku koje je bilo mnogo varijacija u njegovom značenju, vrednovanju i svrsi.

Postoje oni koji misle da za tarot nije potrebno nikakvo predznanje o „ustaljenim“ značenjima tarot karata kao i da se putem tarota ne smije reći ništa previše konkretno, kako klijentu ne bismo nametali svoju istinu ili cementirali sudbinu prognozama (putem sindroma samo ispunjujućeg proročanstva). Ne vidim korist od toga. Prevelika sloboda, nedostatak strukture i usmjerenosti pretvara se u zatvor sam za sebe. Ovo vidimo po Ribljoj energiji u astrologiji- Ribe se opiru strukturi i pravilima, vođene su emocijom, osjećajima, intuicijom, pa lako zaglave u zatvoru dvanaeste kuće, u vlastitim deluzijama i slabostima. S druge strane Djevičansko rigidno inzistiranje na pravilima, ritualima (“tri minute miješanja pa tri presjecanja karata, uz upaljenu svijeću i invokaciju anđela tarota”), značenjima karata iz “ispravnih” tarot kuharica, vodi u konstipaciju i hipohondriju šeste kuće. Karte, realno, tj. u ograničenoj sublunarnoj sferi (gdje se nalazimo i mi i one) imaju jedan osnovni tip energije, značenje u svojoj jezgri- jer ako dozvolimo Ribama “slobodu” da sve može značiti sve, tada ništa ne znači ništa. Carica je sila prirode i ženski princip, dok o manifestacijama tih principa tumač može imati osobne ideje i stavove.

Tarot zadnja Toranj tarot Karla VIIsto tako, klijent svoju situaciju i budućnost možda i može promijeniti, no neće ni pokušati ako mu problematičnu kartu poput Tornja opisujemo eufemizmima i banaliziramo ono što ta karta očigledno znači u tom kontekstu. Kao što Mars i Saturn, „malefici“, nisu „ moralno loši“ sami po sebi, oni često u danom kontekstu pokažu loše stvari u životu. Označe loš ishod, unatoč tome što je u najdubljoj srži “sve iluzija” pa su to i negativna događanja. Bog Apsolut ne bi mogao biti u sukobu s događanjima na Zemlji, niti bi Marsa smatrao lošim, Zemlja i Mars koji po njoj operira  za njega su samo san. Nama je taj san poprilično stvaran, pa s obzirom da osjećamo razliku između boli i ugode, nema koristi da baš u svakom slučaju tumačimo problem iz perspektive njegovog “ne postojanja” u sferi Apsoluta ili da pak prenaglašavamo „viši smisao“ situacije. Frojdovci kažu “ponekad je cigareta samo cigareta”, pa po sličnom principu, “ponekad je Mars samo Mars, a Toranj- Toranj”.

Kao i u životu, u susretu s tarotom potrebna nam je harmonična interakcija Riba i Djevice: otvorenost, imaginacija, smisao, u kombinaciji s praktičnom primjenom poruke, pronalaženjem realne koristi energija karata- u svrhu boljeg razumijevanja stvarnosti, ne bježanja od iste.

U ovom duhu, kroz nadolazeće članke ćemo pobliže pogledati neke od karata kao i zanimljivosti iz svijeta tarota.

——-

* treba napomenuti da je Gebelinov datum rođenja sporan, no u duhu članka riskiram moguću grešku.

Advertisements