Tags

, , , , , , , , , ,

leiden

Astrolozi bi s vremena na vrijeme predstavljali ozbiljnu prijetnju za rimsku vlast s obzirom da bi u doba političkih previranja i nestabilnosti svojim predviđanjima mogli utjecati na mišljenje javnosti i time okrenuti mase protiv vladara. Zbog toga bi u vrijeme političkih nemira astrolozi, no i drugi potencijalni  „mutikaše“ poput vračeva, neslužbenih proricatelja, Židova i filozofa, bili na određeno vrijeme protjerani iz Rima. Npr., u 2. st. pr. n. e. iz Rima su najprije bili protjerani Epikurejci, a desetak godina kasnije filozofi općenito. Krahom republike i uspostavom carstva, senat, u sukobu s carem koji mu je malo pomalo oduzimao vlast, bio je pretežno stoičkog svjetonazora zbog čega su se carevi bili posebice namjerili na stoike (takvo obostrano neprijateljstvo između careva i senata potrajalo je sve do doba „dobrih careva“; od Trajana do Marka Aurelija, budući da su utjelovili stoički ideal “vladavine najboljeg”.)

Prvi slučaj kada su astrolozi za rimsku vlast činili političku prijetnju, zbog čega su protjerani iz Italije, bilo je 139. pr. n. e., u vrijeme Tiberija Grakha. Protjerani su pretorijanskim ediktom, a kako je dotična služba imala vremensko ograničenje s dolaskom novog pretora prestala bi važiti i sama zabrana.

b-pontifexGodine 33. pr. n. e., kada se zaoštravala napetost između vladara Zapada, Oktavijana (budućeg Augusta) i kolege trijumvira Marka Antonija koji je iz Egipta vladao Istokom, rimski je puk bio pod snažnim utjecajem astrologa, vračeva i proroka koji su u to vrijeme bili mahom istočnjaci. Budući da većina astrologa u Rimu nisu bili rimski građani za očekivati je da bi bili naklonjeniji Marku Antoniju nego li Oktavijanu, a tako nastrojeni lako bi uvjerili rimski narod kako je upravo Antonije „draži bogovima“. Zbog toga je  te prijelomne godine Oktavijan odlučio na mjesto edila postaviti svog vjernog prijatelja Marka Agripu a ovaj je istom iz Rima protjerao i astrologe i vračeve. Kako se vlast edila protezala tek područjem grada Rima, a ne cijele Italije, ovaj je progon bio ograničen ne tek vremenski, tj. trajanjem edilske službe, već i prostorno. Naredne godine (32. pr. n. e. ) Oktavijan je porazio Antonija i Kleopatru čime je učvrstio svoju vlast – treći trijumvir (Marko Lepid) imao je tek neznatan utjecaj, a njegovom smrću 12. pr. n. e. August se domogao i službe pontifexa maximusa – vrhovnog svećenika. Tada August uvodi reforme u rimski religijski život i uništava sve proročke spise osim Sibilinskih proročanstava (na slici vidimo prikaz Augusta kao Pontifexa Maximusa.)

Upravo je Agripa u mladosti bio pratnja budućem caru pri posjetu astrologu koji mu je predskazao veliku slavu, no Augustu je horoskop uradio još Nigidius Figulus, cijenjeni senator i astrološki autoritet prethodne generacije. U vrijeme Augustove vladavine astrologija polako zauzima uzvišeno mjesto na dvoru i među višim slojem. U takvim se okolnostima 2. g. n. e.  budući car Tiberije, ponovo u milosti očuha Augusta, vraća u Rim, a sa sobom dovodi i prijatelja te osobnog astrologa Thrasyllusa (Trazilija). Za ranog carstva astrologija dobiva novi status; Manilije piše svoju Astronomicu, pjesnici Augustovog doba natječu se u uzvisivanju cara putem astrološke simbolike, dok Germanik (Tiberijev nećak i posinak) komentira i prevodi Arathusov astronomski spis Phaenomenu (na naslovnoj slici vidimo ilustraciju kopije ovog Germanikovog djela iz 9.st.)

Godine 11. n. e. u Rimu su počele kolati priče o Augustovoj skorašnjoj smrti te se pitanje njegovog nasljednika ponovo našlo u prvom planu, a time i opasnost od prevrata. August je na ovo reagirao ediktom koji će, za razliku od dotadašnjih privremenih mjera protjerivanja astrologa, vrijediti od tada nadalje za sve proricatelje. Edikt je ponajviše bio usmjeren na astrologe, a njime je postalo zakonom zabranjeno tražiti odgovore o carevom zdravlju tj. smrti putem divinacijskih metoda; postalo je zabranjeno konzultirati se s proricateljem nasamo (kako se klijent nedostatkom svjedoka ne bi ohrabrio na postavljanje zabranjenog pitanja); te je postalo zabranjeno pitati za bilo čiju smrt. Ove su zabrane, dakako, učestalo kršene, zbog čega su se narednih godina mnogi rimski plemići i plemkinje  našli na sudu. Za očekivati je da je sud progonio i supruge, djecu i robove koji bi pitali za smrt svog pater familiasa, no za razliku od onih politički važnih, takvi sudski procesi nisu ostali zabilježeni.

Iako je od 11. g. n. e. bilo zabranjeno divinacijom otkrivati kada će netko umrijeti, astrološki su udžbenici i dalje prenosili ove tehnike – sam je August u istom onom ediktu izdao i vlastiti horoskop kako bi poznavaoci astrologije mogli (zabranjenom metodom) izračunati  i uvjeriti se da car neće još umrijeti. Zaista i nije, barem još tri godine.

august-moderni-natal

(Augustov natal)

Iz moderne perspektive karta na prvi pogled izgleda problematično; Mars je u Biku u egzilu, retrogradan i u konjukciji s retrogradnim malefikom Saturnom, oboje su u opoziciji s vladaricom Venerom koja je u egzilu u Škorpionu i na Južnom Čvoru.

S Plutonom u devetoj kući August se okrenuo temeljitoj reformi, “transformaciji” religije, tj.  povratku tradicionalnim vrijednostima – dok je tradiciji predaka sklon i njegov Mjesec u Jarcu i 4. kući naslijeđa. Ovu transformaciju vrijednosti (vladarica vriijednosti, Venera u Škorpionu i 2. kući) ipak nije uspio sprovesti u vlastitom domu: kćer kao Saturn, vladar 5. kuće, žestoko se opirala (opozicija) njegovim nametnutim vrijednostima (Venera u 2. kući) odavši se raskalašenom i orgijastičkom stilu života (Bik, Mars, osma kuća), tj. pretjerivanju u stilu Sjevernog Čvora. I po stanju Mjeseca vidimo da August nije uspijevao održati kontrolu (Jarac) nad moralom u vlastitom domu (4. kuća), javni skandal i nemiri kroz opoziciju Urana i Neptuna iz 10. kuće na Mjesec duboko su ga potresli i razočarali te se kćeri na kraju odrekao, prognao ju (Mjesec u egzilu).

Inzistiranje na moralu (Čvorovi na osi 2 / 8) danas možemo pripisati njegovoj represiji, obrambenom mehanizmu, kao i licemjerju budući da je iza očiju javnosti sam bio veoma “moralno slobodan”, kao i onim uže političko-propagandnim motivima. No ondašnji astrolozi u Augustovom natalu nisu tražili integraciju muškog i ženskog principa, emocionalnu zrelost ili “stadij” evolucije duše – za procjenu stupnja “carskosti” nekog natala gledao se potencijal za status u društvu, mjerila se vanjska, objektivna moć, utjecaj mjerljiv novcem ili pak vojskom koju osoba može okupiti.  Rimljani su bili pragmatični ljudi a takva im je bila i astrologija. Da bismo malo zavirili u Augustovu kartu očima astrologa kakvi su mu i prognozirali carsku vlast izbacit ćemo na tren iz glave sve planete nakon Saturna (kao i asteroide, planetoide), te se podsjetiti i na sistem kuća koji je (po svoj prilici) tada korišten, sistem kuća-znak, prisjećajući se starog pravila da su planeti u aspektu samo ukoliko su u odgovarajućim znakovima (ne tek “po orbisu”).

august-tradicionalniIz Ptolomejevog Tetrabiblosa, koji iako potječe iz 2. st. bilježi pravila koja su lako postojala u Augustovo doba, saznajemo da je jedan od najvažnijih pokazatelja političke moći položaj svjetala (Sunca i Mjeseca) u muškim znakovima i u ugaonim kućama – Augustova svjetla nalaze se doduše u ženskim znakovima, no oba su ugaona gledajući po placidusu. Sljedeći važan koncept iz helenističke astrologije je ideja doriforija, kopljonoša, kraljevih savjetnika. To su planeti koji se nalaze u znaku Mjeseca, ali koji zalaze iza njega, ili u znaku iza Mjeseca, te planeti  koji su u znaku Sunca, no da izlaze prije Sunca, ili se pak nalaze u znaku ispred. Isto tako, benefici mogu bacati aspekt trigona i sekstila na svjetla te na taj način postati dio Sunčeve i Mjesečeve pratnje, dok malefici mogu bacati aspekte kvadrata i opozicije. Članovi doriforija trebaju biti u što boljem stanju (ugaonim kućama, aspektirajući osi) kako bi mogli dobro savjetovati svjetla – kao što su kralju potrebni kvalitetni savjetnici.

U Augustovoj natalnoj karti Merkur, koji se u Djevici nalazi i u domicilu i egzaltaciji te se smjestio u ugaonoj kući, nalazi se ispred Sunca čime je najistaknutiji član njegova doriforija. Egzaltirani Jupiter u Raku baca aspekt na 15. stupanj Djevice, dakle ispred Sunca čime i on postaje vrlo kvalitetan član Sunčevog doriforija. Mjesec baca trigon ispred Sunca, pa i Venera sekstil, a Mars i Saturn kvadrat – svi planeti u karti podržavaju ovo ugaono Sunce, kralj ima mnogo pomoćnika. Suncu svakako pomaže što mu je dispozitor (Merkur) ovako izuzetno postavljen, u egzaltaciji i domicilu i ugaonoj kući, te što su oba vladara uglova (Merkur vladar AC-a i MC-a, te Jupiter kao vladar IC-a i DC-a) egzaltirani, uzvišeni. Gledamo li ovog egzaltiranog Merkura (vladara AC-a) kao samo ime, k tome u sekstilu s planetom religije (Jupiterom) u znaku vlastite egzaltacije lako se prisjetimo da sama riječ August i znači “uzvišeni”, sa svim sakralnim konotacijama koje je nosila prije nego li je, zahvaljujući Augustu, počela označavati samu carsku vlast.

1-tiberius-bust Augustova nasljednika Tiberija (na slici) i njegova budućeg dvorskog astrologa Trazilija najvjerojatnije su spojili zajednički interesi, poput filozofije i akademskih disciplina, čime je priča o Tiberijevom bacanju astrologa s litice tek legenda o ne baš omiljenom caru. Sigurno je da je Trazilije Tiberiju prognozirao svijetlu budućnost što se počelo očitovati njegovim povratkom iz egzila 2. g. n. e. Grk Trazilije (Tiberius Claudius Thrasyllus) je zahvaljujući Tiberiju dobio rimsko građansko pravo (tada veliku povlasticu) i malo po malo stvarao svoju „astrološku dinastiju“: sin Balbillus (Balbilije) bio je dvorski astrolog čak trojici careva; kćer mu se udala za rimskog prefekta; unuka u kraljevsku kuću Komagena. Upravo je Trazilije postavio standard  za Platonova djela: platonske dijaloge posložio je u tetralogijski oblik kakav nam je poznat i danas. Za vrijeme Tiberijeve vladavine Trazilije je bio svojevrsna vlast iz sjene: uspjelo mu je postaviti kćerinog supruga Makra (Macro) za prefekta Rima nakon Sejanovog pada, u kojem je po svoj prilici sudjelovao astrološkim savjetovanjem Tiberija. Tiberije je također prakticirao astrologiju i poticao na traženje „carskih horoskopa“- istaknuti Rimljani koji su posjedovali horoskop s carskim obilježjima mogli bi nastradati, pogotovo ako bi se upleli u kakvu spletku. Postoji priča da je u natalu Galbe (budućeg cara) Tiberije uočio carske pokazatelje, no tek za stariju dob, stoga se nije zabrinuo, a Galba je poživio i uspio ostvariti svoj natalni potencijal. U vrijeme jedne urote i popratnih nemira, Tiberije je čak dva puta iz Rima protjerao astrologe i druge proricatelje. No samo je praksa astrologije bila zabranjena stoga je dozvolio ostanak u Rimu svim astrolozima koji se odreknu prognoziranja. Dvojica proricatelja su tada pogubljena, no izgledno je kako im proricanje zabranjenih tema nije bila jedina pogreška već je od glavnog značaja bilo njihovo aktivnije sudjelovanje u spomenutoj uroti.

U Tiberijevo vrijeme postavljanje zabranjenog pitanja o dobrobiti cara postalo je samo po sebi dokaz veleizdaje – do tada je „zabranjeno pitanje“ bilo tek šlag na torti u sudskom gonjenju onog „sočnijeg“ dijela izdaje koju bi činila; urota radi zbacivanja s vlasti; nevjera; prevara. Ovakve zabrane, kao i protjerivanja astrologa, nisu, naravno, utjecali na Trazilija i njegova sina Balbilija. Trazilije je umro tek nekoliko godina prije svog prijatelja i patrona cara Tiberija, kada je po svoj prilici njegov sin Balbilije preuzeo službu carevog astrologa. Nakon Tiberijeve smrti Balbilije se povukao iz Rima u Aleksandriju, no jedan je drugi pripadnik ove astrološke dinastije odigrao važnu ulogu u političkim igrama Kaligulinog doba – Ennia Thrasylla (Enija Trazilija).

Smrću Tiberija Trazilijeva je kći iskoristila utjecaj na svog supruga, prefekta Rima Makra, da postavi Kaligulu za jedinog vladara – iako je prema Tiberijevoj oporuci Kaligula vlast trebao dijeliti. No nezahvalni se Kaligula ubrzo okrenuo protiv para koji mu je bio pomogao te su supružnici neslavno skončali. Trazilije je jednom prilikom kazao Tiberiju kako će “Kaligula prije prijeći zaljev Baiae na konju nego li postati carem” –  zbog čega je Kaligula dao sagraditi most preko zaljeva kako bi tim poduhvatom poništio Trazilijeve riječi. Astrolog Sula Kaliguli je prognozirao da mu prijeti nasilna smrt, što se i obistinilo, a nakon njega na vlast dolazi jedini car prvog stoljeća kojem nikada nije, ni od astrologa ni od drugih proricatelja, bila prognozirana carska vlast – Klaudije – s kojim se na dvorsku pozornicu vraća i Balbilije.

2-klaudije-kao-jupiter (na slici vidimo Klaudija prikazanog kao Jupiter)

Balbilije je Klaudija pratio u pohodu na Britaniju, zemlju koja je tada glasila za opasno i neosvojivo područje, ne tek kao astrolog već kao službenik. Pri povratku je  sudjelovao i u Klaudijevom trijumfu (ritualnoj procesiji) kada mu je Klaudije odao počast predavši mu krunu. Sam car tada je dobio naslov „Britanik“. Negdje u to vrijeme Balbilije je imenovan visokim svećenikom Hermesovog hrama u Aleksandriji, nadzornikom carskih zgrada i svetih gajeva u Aleksandriji i Egiptu. Također je posebno imenovan poglavarem sveučilišta i Aleksandrijske biblioteke – položaj koji je, kao jedno od najpoželjnijih službi među tadašnjim učenjacima predstavljao veliko priznanje.

I Klaudije je za nemirnih vremena bio prisiljen protjerati astrologe iz Rima i Italije: sin Britanik imao je nejakih 11 godina, posvojeni sin (budući car Neron) nove supruge bio je tek teenager, a u takvim bi okolnostima nesigurnog nasljeđivanja astrolozi u kartama ambicioznih klijentima lako uočili uspjeh i carsku slavu. Od Klaudijevog vremena, a zahvaljujući sudskom procesu protiv rimske plemkinje koja se interesirala za zdravlje careve supruge Agripine kako bi eventualno osigurala vlastiti brak s carem, postavljanje pitanja u vezi članova carske obitelji također je postalo dokaz za veleizdaju.

3-neroS Agripinom nije bilo šale, uspjelo joj je udati se za Klaudija, a zatim na vlast postaviti vlastitog sina – unatoč tome što joj je upravo Balbilije bio prognozirao da će Neron (na slici) postati carem no da će ona za to platiti životom – na što je Agripina odgovorila: „Neka, samo da vlada.“ Nije nam poznato jesu li Balbilijevi astrološki savjeti pripomogli da Agripina postane carica nakon Klaudijeve prethodne supruge, no sigurno je kako je bio na njenoj strani.

Nakon Klaudijeve smrti pod sumnjivim okolnostima, Agripina i Seneka, ugledni stoik i Neronov tutor, prema nalogu astrologa, čekali su prikladan trenutak da Nerona proglase carem. Istinski vlastodršci tog vremena, Seneka i Agripina, potom su imenovali Balbilija prefektom Egipta, a Balbilije je ostao Neronovim astrologom i savjetovao ga u nemirnim vremenima. Npr. Neron je bio veoma zabrinut pojavom kometa, koji su nosili negativna značenja, pogotovo jer se ovo desilo usred jedne urote (Pizonove). Balbilije je savjetovao Neronu sljedeće: budući da kometi obično odnose živote vladara, Neron može zadovoljiti Suđenice i odvratiti nevolju s vlastite osobe na način da pogubi nekoliko istaknutih osoba. Neron je odlučio pogubiti urotnike, među kojima je stradao i sam Seneka. Nezahvalno je danas prosuđivati o Balbilijevom moralu i postupcima (jer trebalo je “preživjeti” Nerona), no da su astrolozi bili usko upleteni u onovremene političke sapunice vidimo i po karijeri Ptolomeja Seleuka.

Ptolomej Seleuk bio je osobni astrolog Ota, jednog od četvorice koji su se godinu dana nakon Neronove smrti smjenjivali u carevanju i borili za vlast (Oto, Vitelije, Galba, Vespazijan). Otov je horoskop imao carska obilježja, a njegova supruga Popeja Sabina bila je veoma ambiciozna, no i nestrpljiva žena – nije mogla dočekati da se ispuni sav potencijal Otovog natala te se od njega razvela i uspjela udati za tadašnjeg cara, Nerona. Sa sobom je na dvor povela i Ptolomeja, (bivšeg) astrologa svog bivšeg muža. Ptolomej i Popeja Sabina nisu bili u dobrim odnosima s Balbilijem te je ovaj morao biti uvijek na oprezu od njih dvoje. No Neron je nehotice ubio Popeju, tada trudnu s kćeri kao što smo vidjeli u prvom članku, nakon čega se Ptolomej vratio svom starom patronu, Otu. Budući da na dvoru više nisu boravili njegovi neprijatelji koji bi mu u odsudstvu mogli raditi iza leđa, Balbilije je napokon mogao odahnuti te se povlači iz Rima i ne sudjeluje u političkim previranjima nakon Neronove smrti.

Osim Tiberija, koji je Galbu ostavio na miru nakon što je otkrio da mu carska vlast predstoji tek kao starcu, Galbi je političku slavu prognozirao još August riječima; „I ti ćeš, sinko, jednom okusiti carsku vlast“. Ta je vlast bila doduše kratka i nestabilna, a nakon Galbe, astrolozi su prognozirali da će Oto srušiti Vitelija. No kada je Oto pao astrolozi su „spasili  obraz“  pronašavši novog spasitelja od Vitelija u Vespazijanu koji je bio proglašen za cara. Vitelije je, očekivano, protjerao astrologe naredivši da moraju napustiti Rim do 1.10.69. Neki astrolozi su ostali u Rimu objavivši da će do zadanog roka car već biti mrtav (nije bio, Vitelije je poživio još 3 mjeseca). Vitelije ih je nesmiljeno progonio: mnogi su pogubljeni i u takvoj je atmosferi bilo dovoljno prokazati nekog kao astrologa da bi ovaj momentalno nastradao. Vitelije je ipak izašao kao gubitnik, a na vlast je došao Vespazijan, koji je i prije nego li je stigao u Rim naredio protjerivanje astrologa, ali i filozofa (stoika i cinika, u posebnom ediktu). Bivši Otov savjetnik, Ptolomej Seleuk, u međuvremenu se „prikrpao“ Vespazijanu, prognozirao mu uspjeh te ga je Vespazijan službeno prihvatio nakon što je došao na vlast. No u svom je taboru Vespazijan držao i Balbilija, čime su se životni putevi dvojice astrologa ponovo ukrstili služenjem istog cara.

4-vespasianus01_pushkin_edit Mada, razlika u njihovom statusu bila je očigledna; Vespazijan je Balbiliju udijelio dopuštenje da u njegovu čast Efežani slave svete igre, igre koje su se održavale još i u trećem stoljeću. Također je vrlo vjerojatno da je upravo Balbilije, familijarno povezan s kraljevskom kućom Komagena, uvjerio Vespazijana da udijeli oprost Komagenima koji su se bili pobunili protiv njega. Za razliku od mnogih careva, Vespazijan (na slici) imao je tako potpuno povjerenje u astrologiju da uopće nije progonio vlasnike carskih horoskopa, niti bi im sudio samo zbog postavljanja „zabranjenog pitanja“. Naime, astrologija mu je razotkrila da će ga naslijediti sinovi (Tit i Domicijan) stoga nije imao razloga za brigu. Tit je, čini se, nastavio očevu tolerantnu politiku, no Domicijan je druga priča. Sjećamo se njegove paranoje u vezi vremena smrti iz jednog prethodnog članka – upravo je općeprihvaćena vjera u astrologiju bila razlog zbog kojeg se nije smjelo pitati o budućnosti careva, i možda je baš povjerenje u astrologiju ohrabrilo urotnike da za uspjeh atentata odaberu Domicijanov sudbonosni „peti sat“.

U nastavku ćemo vidjeti kako su astrologiju koristili carevi od drugog stoljeća pa do pada Carstva.