Tags

, ,

Bez obzira da li smo svjesni tradicionalnih značenja nove godine – kao smrti i ukidanja stare, kao novog rođenja Sunca, svijeta (svjetla) i samog vremena – ili ne, ovo doba u nama budi nadu. Nadu u novi početak u kojem će nova godina donijeti nešto novo, nešto bolje od starog. Pri tome lako zaboravimo da u tom slučaju i mi trebamo biti novi, drugačiji: odbaciti stare greške te pripremiti prostor za nešto doista novo, naspram pukog ponavljanja obrasca i u tom „novom“ ciklusu. Također, da nam je mnogo puta ponavljano od duhovnih autoriteta, znalaca, kao i samih astrologa da se ne oslanjamo samo na zvijezde i prognoze. Otuda se mnogi u ovo vrijeme nadaju novoj (drugačijoj) godini, a neki se obraćaju astrologiji i drugim metodama divinacije ne bi li u kartama otkrili kakvu sretnu zvijezdu, bolju sudbinu koja im se sprema.

Divinacija je fascinantna. Kada jednom otkrijemo, dokažemo si da „stvarno djeluje“ saznavši stvari koje inače ne bismo, a kasnije ih uspijemo i potvrditi (bilo da se radi o opisu tadašnje situacije ili prognozi koja se ispuni) teško ju ostavljamo po strani. Njene mogućnosti su primamljive. No druga strana novčića je fascinacija divinacijom koja se lako izrodi, kao i ovisnost o prognozama. Ovoj se temi često vraćam, iz jednog ili drugog ugla, zbog prirode posla kojim se bavim i situacija u kojima se nađem s klijentima. Na stranu sva zadivljujuća točnost i preciznost onog što se divinacijomčesto  vidi, uvijek podsjećam klijente kako je bolje iznutra pustiti stvari svojim tokom, uzeti od astro (ili tarota) informaciju, tj. izvući korist za sebe – a zatim krenuti dalje. Bez opsjednutosti tumačenjem, bez fiksacije na ono što je pokazano, bilo pozitivno ili negativno – i živjeti svoj život. Ponekad upozoravam da nema koristi od postavljanja određenog pitanja, ili određenog tumačenja, a ponekad i uskratim samu uslugu tumačenja. Nekad tumačenja nisu korisna, iz raznih razloga.

Jedan od njih je konfuzija pitača. U mjeri u kojoj smo mi sami jasni, toliko je i tumačenje jasno, i vrlo se često „mutna“ situacija pitača odražava u isto takvim, mutnim, horarima ili prognozama budućnosti. Naravno, tu ne mislim na obične dileme – budući da divinacija i služi da nas usmjeri kada smo u dilemi – no na neka pitanja nema jasnog odgovora, da ne kažem nema deus ex machina rješenja koje klijent zapravo želi od divinacije.

Drugi slučaj je ponavljanje istog pitanja ili postavljanje mnogo potpitanja koja ničemu ne služe osim zadovoljenju znatiželje i lažnom osjećaju kontrole, u stilu “samo da znam, bilo bi mi lakše”. Takav poriv za seciranjem situacije kroz više sličnih pitanja ili više raznih tehnika je rezultat unutrašnje rascijepljenosti, kaosa, vezanosti za ishod, pokušaja kontrole i Lazarev nije zabadava upozoravao na „vezanost za sretnu sudbinu“ i „vezanost za budućnost“. Ponekad, nažalost, tumačenja koja pristanem raditi posluže tek kao psihološki flaster za klijenta. A ponekad kao poticaj za još jaču vezanost i fiksaciju.

Koliko godi divinacija za mene bila „svakodnevna“, tj. svakodenvnija i manje mistična nego za klijente i laike – zbog čega se trudim paziti na dojam koji izazivaju moje riječi i tumačenja za druge – toliko i u sebi vidim podložnost fascinaciji simbolom kojeg gledam. Iako samoj sebi “prognoziram” slobodnije i neodređenije jer si usred situacije uvijek mogu “updateati” značenje nekog utjecaja, i dalje vidim prikrivenu fascinaciju samim idejama „sudbine“, „budućnosti“ – kao da simbol ima, sam po sebi, neko mistično, uzvišeno značenje i da se odgovor(nost) krije negdje drugdje nego li u meni.

Svako davanje pretjeranog značaja prognozi, a pogotovo opsesija divinacijom, je tek pokazatelj davanja pretjeranog značaja (vezanost!) vlastitom egu, životu, situacijama i odnosima s drugima. (A ova činenica bi trebala biti značajna onima koji za cilj imaju ne tek „sretan život“ već „duhovan život“: osvještavanje, rad na sebi, odvezivanje od iluzije i slično.) Na primjer, mnogi od nas su bar jednom s divljenjem i strepnjom promatrali neki turbo „karmički“ aspekt u sinastriji s drugom osobom i osjećali se posebno, makar i u svojoj posebno uzvišenoj patnji sa tom „karmičkom“, posebnom osobom koju smo sreli. U stvarnosti „karmički“ aspekt znači samo – da nešto u sebi trebamo razriješiti – možda baš takvo davanje značaja drugoj osobi, fascinaciju odnosom i ideju posebnosti, bitnosti tog odnosa. Uvidjeti da smo vezani, fascinirani, zaluđeni i da ponavljamo istu glupost kao i u nekom prošlom, melodramatičnom životu koji opisuju takvi karmički Pluton – Venera – Saturn aspekti. No vital, kako Aurobindo zove naše emocije, je omamljujuć. Tada lako igramo onu „voli me ne / voli me“ igru s divinacijskim tehnikama, kupujući ili žicajući sve što se od divinacije nudi, hvatajući se za svaku imalo pozitivnu mogućnost da nas „voli“; ili barem za mogućnost da je naša nesretna ljubav – posebno karmički srodno-dušna. To nije svrha divinacije. No mnogi će se nahraniti, pa i prehraniti takvom našom opsesijom, ili kako je Lazarev šaljivo opisao one koji radije pohode lažne gatare nego li da rade na sebi – čistit će im se fincijska karma, novčanik.

Pretpostavljam da svaki novi zaljubljenik u divinaciju prođe kroz nekakvu fazu teenagerskog pristupa toj sferi, i sama sam u toj dobi zvala tarot linije iz dana u dan čekajući „the odgovor“, kao da će se sudbina promijeniti ako ju stalno zivkam. S godinama sam doznala da se na tarot linijama karte ni ne otvaraju (već je cilj klijentu prodati bilo koju priču koja će ga što dulje održati na liniji) i da za vrijeme dok nam “skidaju ljubavni urok” koji nam ometa sreću, tete gatare zapravo gledaju tada španjolske, danas vjerojatno i turske sapunice – no nije to poanta. Poanta je da teenage pristup divinaciji nije problem samo te dobi – jer s godinama svakako starimo, ne nužno i sazrijevamo. Emotivno ostajemo gdje smo i bili, i jednako smo naivni, podložni lažnoj nadi i fascinaciji kada je u pitanju aspekt psihe kojeg nismo osvjestili. Odgovorna, razumna i životno stabilna osoba, neki direktor, zubarica ili agent za nekretnine – svi se od njih lako nađu u situaciji da nasjednu na prevaru ako se radi o problemu s dijelom psihe koji nije sazrio zajedno s ostalim dijelovima, ako su vezani, nestabilni ili očajni. Neki dan mi je klijent poslao „besplatno personalizirano tumačenje natalne karte“, koje mu je stiglo na mail u roku 5 minuta nakon što je ostavio podatke na nekoj astro stranici, kako bi čuo moje mišljenje. Radilo se o očigledno generičkom “tumačenju” na 3 stranice prodavanja magle uz pomoć manipulacije astro pojmovima, koje služi kao navlakuša (stručan termin iz gatarske profesije) za kupovinu  tumačenja turbo bitnog tranzita koji mu slijedi. Takav tranzit ne postoji, no sam termin „tranzit“ kao i popis položaja njegovih natalnih planeta, laiku zvuče dovoljno stručno, fascinantno i uvjerljivo u situaciji kada je u kaotičnom periodu života, željan neke promjene na bolje.  Generičko tumačenje je, zamislite, pogodilo da je klient u turbulentnom periodu, no, tko se uopće obraća divinaciji kada je sve mirno i predvidivo? Banalan primjer, no internet je prepun instant rješenja i ponuda za popravljanje sudbine.

Nisam protiv prognoza, ni godišnjih, ni horara, ni tarota (ne bih se njima inače bavila) no ne mogu dovoljno naglasiti potrebu za postavljanjem pitanja samome sebi „Zašto se obraćam divinaciji? Što od nje očekujem? Koju korist imam od nje?” Možemo otvarati karte svaki tjedan – ako ih nemamo pri ruci tu su i internet tumačenja tarot karata i natalnih pozicija koje kompjuterski program ne može objediniti u cjelinu, no bar nas zabave – gledati u kavu, grah ili kamenčiće, naručiti prognoze za cijelu obitelj – no godina time ne će biti nova. Biti će isto s*****, no spakirano u 2018., s mašnom. Ako dobijete, kupite tumačenje, informaciju (jer ono je samo to – informacija), uvažite ga, is-koristite ga, no ne gledajte na njega kao idola, i ne tražite drugo, „novo“ ako vam se ne sviđa. Radije pronađite novo sebe.

Osim toga, prognoze nisu nepogrešive. Crawley je divinaciju usporedio sa tada novom tehnologijom telefona – ponekad linije ne rade, no to nije razlog da ju odbacimo u cjelini. U svojim Transurfing knjigama Zeland govori o sudbini kroz ideju „linija života“ koje uspješan transsurfer mijenja kako bi ostvario što želi. Ideja je opis stvarnosti, ne istina, stoga postojanje tih linija ne možemo provjeriti ili dokazati u egzaktnom smislu, no možemo se poslužiti idejom. Ponekad, izgleda, kao da zaista prijeđemo na drugu liniju života, gdje prognoza – koliko god kvalitetan bio naš astrolog, tarot majstor, grah baba ili kvartovski vidovnjak – više ne vrijedi. A tko zna je li linija s koje su oni bili čitali informacije, bolja ili lošija od sadašnje? Ponekad, naravno, divinator pogriješi, ili smo karmički zaslužili „čišćenje novčanika“ kroz lažnu gataru, što je sve još jedan razlog da se za prognozu ne vezujemo. (o ostalim razlozima sam pisala u jednom prijašnjem tekstu.)

Pogledajte u sadašnjost da biste si ju razjasnili, u budućnost koja se sprema da biste se na nju pripremili, a onda živite svoj život. Sunce, koje ovih dana ponovo dobiva na snazi, simbolizira Svijest, Buđenje, Jasnoću, Svjetlo, poput Sunca u tarotu. Osvjetljava mrak podsvjesti, omogućava nam da vidimo iluzije (nakon prethodne karte Mjeseca, tamne noći duše – Kaosa Stare godine); omogućava da osvjestimo svoje strahove, vezanosti. I da se takvi, Novi, iznutra oslanjamo više na svoju Božansku Suštinu, ono Istinskije Ja, nego li na gatanja i prognoze. Takvu vam Novu godinu želim ~